Može li analiza organskih kiselina pokazati trebate li metilensko modrilo?

Analiza organskih kiselina sama po sebi ne može utvrditi trebate li metilensko modrilo. Organske kiseline u mokraći mjerljivi su metaboliti s opravdanom primjenom u obradi metaboličkih bolesti. No točno mjerenje neke tvari, utvrđivanje uzroka abnormalnog rezultata i predviđanje koristi od lijeka tri su zasebna zadatka.

Izvori pregledani za ovaj vodič nisu potvrdili validirani obrazac organskih kiselina u mokraći kojim bi se odabirale osobe za liječenje metilenskim modrilom. Nalaz stoga može sadržavati stvarno odstupanje, dok preporuka liječenja koja ga prati ostaje nepotkrijepljena.

Što mjeri analiza organskih kiselina

Organske kiseline uključuju međuprodukte i produkte razgradnje iz metaboličkih putova. Analiza mokraće ispituje ono što dospije u prikupljeni uzorak. Ne mjeri izravno proizvodnju ATP-a u vašim mišićima ni prijenos elektrona u vašem mozgu.

Probir organskih kiselina laboratorija Mayo Clinic Laboratories koristi plinsku kromatografiju s masenom spektrometrijom i pruža kvalitativno tumačenje abnormalnih razina organskih kiselina za obradu urođenih poremećaja metabolizma. Mayo navodi da tumačenje ovisi o okolnostima kao što su akutna bolest, dodaci prehrani te gradi li tijelo tkivo ili razgrađuje energetske zalihe.

Takva klinička primjena ne potvrđuje valjanost svakog tumačenja koje se nudi uz svaki komercijalni panel. Analiza koja se oglašava kao „OAT” može izvještavati o različitim spojevima, koristiti različite referentne intervale ili uključivati dodatne tvrdnje o hranjivim tvarima, mikrobima ili neurotransmiterima. Točna metoda i namjena važnije su od kratice.

Oznaka odstupanja znači usporedbu, a ne dijagnozu

Počnite s potpunim nalazom: nazivom analita, uzorkom, jedinicama, referentnim intervalom, uvjetima prikupljanja i tumačenjem laboratorija. Koncentracija i vrijednost izražena u odnosu na kreatinin u mokraći različite su veličine. Rezultate iz različitih nalaza ne treba uspoređivati bez provjere osnove na kojoj su izraženi.

Referentni interval opisuje usporednu populaciju laboratorija pod određenim uvjetima. On nije automatski prag za liječenje. Blago povišen rezultat otvara pitanje zašto vrijednost odstupa; sam po sebi ne utvrđuje uzrok. „Optimalni” raspon uži od laboratorijskog intervala zahtijeva zasebno opravdanje.

Objašnjenje validacije biomarkera FDA-NIH-a razlikuje analitičku validaciju, odnosno mjeri li test ono što treba mjeriti, od kliničke validacije, odnosno podupire li rezultat predloženo kliničko tumačenje. Kvalitetno laboratorijsko mjerenje ne čini valjanom svaku tvrdnju koja iz njega proizlazi.

Primjerice, povišena vrijednost malata mogla bi potaknuti liječnika da razmotri ukupni obrazac metabolita, simptome i moguća alternativna objašnjenja. Povlačenje crte od malata na dijagramu metaboličkog puta do navodne potrebe za metilenskim modrilom preskače tu obradu. Za usporedbu, eksperimentalna mjerenja mitohondrijske funkcije procjenjuju druge ishode u kontroliranim uvjetima.

Što je navedena mitohondrijska studija zapravo utvrdila

U retrospektivnoj studiji Brucea Barshopa iz 2004. istraživači su pregledali 3,646 analiza mokraće, uključujući 258 uzoraka od 67 bolesnika s poznatim mitohondrijskim oksidacijskim poremećajima i 176 uzoraka od 21 bolesnika s organskim acidemijama. Riječ je o broju uzoraka i broju bolesnika, a ne o međusobno zamjenjivim veličinama istraživačkog uzorka.

Laktat u mokraći i većina međuprodukata Krebsova ciklusa slabo su razlikovali skupine. Fumarat i malat bili su informativniji, ali pri graničnim vrijednostima odabranima u studiji prepoznali su tek oko 25–30% bolesnika s mitohondrijskom bolešću, uz stopu lažno pozitivnih rezultata od 5%. Te istraživačke granične vrijednosti nisu univerzalni dijagnostički pragovi za suvremeni panel.

Bila je to studija dijagnostičkih korelacija u uzorcima upućenima na analizu. U njoj se nije davalo metilensko modrilo, uspoređivalo ga se s placebom niti se ispitivalo predviđa li obrazac u mokraći poboljšanje. Ona podupire istraživanje ograničenja tumačenja metabolita, a ne korištenje rezultata za odabir režima liječenja.

Laktat zahtijeva vlastiti kontekst

Laktat u mokraći, laktat u krvi i omjer laktata i piruvata u krvi različiti su nalazi. Oznaka odstupanja laktata u mokraći ne može zamijeniti mjerenja u pravilno prikupljenim uzorcima krvi.

Konsenzusna izjava društva Mitochondrial Medicine Society objašnjava da laktat u krvi može porasti zbog artefakata pri prikupljanju uzorka ili stanja koja nisu primarna mitohondrijska bolest. Omjer laktata i piruvata informativan je samo kada je laktat povišen. Ni normalna vrijednost laktata ne isključuje pouzdano mitohondrijsku bolest.

Ista izjava smješta analizu organskih kiselina u mokraći u širu obradu koja može uključivati krvne pretrage i genetsku analizu. Potvrdna obrada ovisi o poremećaju na koji se sumnja i kliničkim nalazima. Ponovljena analiza upitnog uzorka može razriješiti jednu neizvjesnost; potvrđivanje mehanizma bolesti može zahtijevati sasvim drugu pretragu. Nijedan korak ne predviđa automatski odgovor na metilensko modrilo.

„Biljezi neurotransmitera” zahtijevaju jasno određenu kliničku primjenu

Homovanilinska kiselina, odnosno HVA, metabolit je dopamina. Taj biokemijski odnos ne znači da je rezultat HVA u mokraći izravno mjerenje dopamina u mozgu ili osnova za propisivanje lijeka koji utječe na metabolizam monoamina.

Mayova analiza HVA u mokraći ima definirane primjene, uključujući obradu tumora koji luče katekolamine i odabranih nasljednih poremećaja metabolizma katekolamina. Također navodi utjecaje lijekova na rezultate. To su specifične dijagnostičke okolnosti, a ne potvrda općeg objašnjenja umora ili simptoma povezanih s raspoloženjem „niskim razinama neurotransmitera”.

Pitajte koji bi poremećaj navedeni biljeg trebao prepoznati, kako je to tumačenje validirano u usporedivih bolesnika i što bi ga potvrdilo. Imenovani metabolički put daje hipotezu. Ne utvrđuje kliničko značenje izolirane niske ili visoke vrijednosti.

Kontrolni popis dokaza koji povezuju test s liječenjem

Koristite ovu tablicu pri procjeni preporuke utemeljene na testu. Zabilježite konkretan dokument ili studiju koja podupire svaki odgovor. Nepoznat odgovor ostaje nepoznat; ovo nije bodovni sustav kojim se nekome odobrava liječenje.

Definicija prediktivnog biomarkera FDA-NIH-a objašnjava zašto su usporedbe liječenja važne. Bolji ishodi među liječenim osobama s određenim biljegom mogu odražavati njihovu osnovnu prognozu. Utvrđivanje prediktivne vrijednosti općenito zahtijeva usporedbu liječenja s kontrolnom intervencijom u skupinama određenima prema biljegu. Čak ni uspješno ispitivanje koje uključuje samo bolesnike pozitivne na biljeg ne bi samo po sebi dokazalo da je taj biljeg potreban za odabir osoba koje će odgovoriti na liječenje.

Što učiniti s preporukom

Donesite potpuni nalaz i citiranu studiju liječniku koji procjenjuje simptome. Pitajte koji dio kontrolnog popisa dokazi doista zadovoljavaju. Koristite vodič za provjeru protokola na internetu kako biste provjerili je li dijagnostički rad prikazan kao dokaz za liječenje.

Za ME/CFS koristan bi ishod trebao obuhvatiti bolest i njezine posljedice na funkcioniranje, uključujući pogoršanje nakon napora. Promijenjen nalaz mokraće ili kratkotrajan osjećaj energije ne odgovara na to pitanje.

Panel pretraga mokraće također ne utvrđuje kompatibilnost s lijekovima. Informacije za propisivanje lijeka PROVAYBLUE navode ozbiljne serotonergičke interakcije i kontraindiciraju primjenu kod nedostatka G6PD-a. Ta pitanja zahtijevaju zasebnu kliničku procjenu, kako je navedeno u pitanjima koja treba postaviti prije razmatranja metilenskog modrila.

Obavijestite laboratorij o svakoj izloženosti metilenskom modrilu. Dokumentirana laboratorijska interferencija ovisi o metodi; interferencija s testnom trakom za mokraću ne dokazuje interferenciju sa svakom analizom masenom spektrometrijom. Liječnik koji je zatražio pretragu i laboratorij trebaju odlučiti može li se rezultat protumačiti i kako organizirati eventualno daljnje prikupljanje uzoraka.